Ugostili smo našeg redovnog dopisnika iz Windows sveta, Slobu Ljubišića, i pored onoga što je imao da kaže na temu epizode smo čuli šta on misli šta se dogodilo Microsoftu pa je propustio mobilni "voz", Alek je ispričao kako je kupio Apple Watch, a Miki je ispričao kako je emulacija uticala na poznanstvo između njega i Slobe
Jedna lepa definicija je ovde. Istorija virtuelizacije. Još je IBM šezdesetih krenuo sa tim, ali prava počinje tek sa VMWareom 1998. i 1999. godine.
Miki prvi put emulirao Macintosh na Atariju ST: Spectre emulator i Aladin emulator.
Posle toga SoftPC (podsećanje na ZZ-a, Sezam i Vreme) i SoftWindows.
Mikijev prvi objavljeni tekst u novinama je bio u Vremenu na temu emulatora.
Ајне клајне перверзион: Miki probao kako na Atariju radi kombinacija Spectre+SoftPC+Telix i zvanje Sezama na kojem je ostavio poruku tako ulogovan.
Pomenuli smo i:
Glavni igraču u Mac svetu su: VMWare Fusion 7, Parallels Desktop 10 i Oracle VirtualBox 4.3.26
Miki zbog posla ima nekoliko Windows i Mac virtuelnih mašina u VMWareu i Parallelsu. Neke su stalne, neke privremene. Probao i Linux, čak i Android VM u Parallelsu.
Miki obajsnio neke cake u vezi sa svojim poslom koje možda mogu nekome koristiti (mogućnost da se ima preko 10 GB instaliranog 4D softvera u svim virtuelnim mašinama, a da se ne duplira zauzeti prostor).
Jedno poređenje i još jedno poređenje ova tri alata.
Alek koristi VMWare Fusion 6 u kome 2D igre tipa Age of Empires II HD rade savršeno, na Early 2011 Macbook Prou. Uz 8GB RAM-a (od ukupno 16) dodeljenih virtuelnoj mašini.
Sloba koristi VMWare Workstation i nešto malo VirtualBox
Miki ne koristi BootCamp. Alekova supruga je stalno u njemu. Alek je to radio ranije. Kada i zašto koristiti BootCamp je objašnjeno u ovom delu epizode.
Fusion i Parallels mogu da preuzmu Bootcamp particiju i mogu se koristiti naizmenično.
Snimljeno 04.05.2015. uz veliku pomoć Velikog Maga zvučnih majstorija Ognjena Tomića u svečanoj sali Beogradskog Fonda za Političku Izuzetnost zahvaljujući ljubaznošću našeg slušaoca i prijatelja Nebojše Miljanovića
Uvodna muzika by Vladimir Tošić.
Logotip by Aleksandra Ilić.
Artwork epizode by Saša Montiljo, Težnje, 2010.